Sadašnje obrazovanje oslanja se na algoritmičko (linearno, matematičko i na pravila usmjereno) učenje, očekujući od učenika da prvenstveno uče čistim pamćenjem (napamet). Zašto? Pamćenje i linearne vještine je lako provjeravati i mjeriti. Te vrste testova daju objektivnu usporedbu. Ali što mjere? Činjenice i linearne vještine korisne su stečevine, no jesu li najvažniji dio osobnog obrazovanja? Ne trebamo li se više brinuti o mišljenju, stvaralaštvu, primjeni znanja na stvarne životne situacije. Naglasak na testiranju pamćenja i vještina niže razine zapravo predstavlja navikavanje na nisku razinu misaone obrade – podučavanje radi testiranja. Kao posljedica, vježbanje razmišljanja na visokoj razini često se obeshrabruje.
Stres neprestanog testiranja umanjuje sposobnost da se rješavanje problema vidi u širem kontekstu. To obrazovanje pretvara u igru brojeva u kojoj se potiče natjecanje, a ne suradnja, a informacija ne postaje primjenjiva i kreativna misao.
Izvor: dr.sc. Carla Hannaford: Pametni pokreti, Zašto ne učimo samo glavom, Gimnastika za mozak, Ostvarenje d.o.o. 2007.